pon - 08.02.2010
radost
jedna je dugovrata roda danas užurbano proletjela nad dalekim zelenim gradom. mora biti da je bila jako umorna, jer je zavežljaj koji je u kljunu nosila bio prilično težak. iako su ozbiljni drevni mudraci u bijelom tvrdili kako će taj zavežljajčić stići tek u srijedu, roda nije mogla više kružiti zrakom i čekat. još je dosta isporuka imala za dane pred njom. pa što onda ako je ponedjeljak? zalepetala je krilima, ukopala se svojim dugim nogama u crveni krov i odlučno otvorila kljun. ni pogledala nije adresu, broj kuće, ime na vratima. dosta joj je bilo krupnog veselka koji je virio iz mekane plave tkanine koja ga je štitila od zime i urokljivih pogleda. nježno ga je spustila u otvor dimnjaka i za njim duboko zavukla kljun, brižno ga prateći dok je klizio nadole. kad je vidjela bijele, nježne mamine ruke kako ga sa radošću primaju i grle, znala je da je mali nemirko stigao u pravi dom. zalepetala je krilima i vinula se u visine, praćena sretnim smjehom pitome obitelji.
dobrodošao, bebane mali.
12 Comments:
meko, toplo i tako dobro opisano...nek je sretan i dugovjecan :o))
nek bude za anale da je crnokos mali beban.
Radosti,neprospavanih noći........brige i ponosa.
zatim, svima vam se zahvaljujem na učestvovanju u radosti rođenja malog bebana, kao i na dobrim željama. uzvraćam vam ih od sveg srca, želeći da se u svakom domu pojavi roda s vremena na vrijeme sa malim zavežljajčićem u kljunu.
interaktivno globalno anonimnom čestitam iz dubine duše i svim svojim srcem na novom crnokosom bekanu. želim mu da povuče peraste gene na globalno anonimni dio obitelji.
